Znate li što je Cross-docking?

Produktivnost, brzina i što manja neizvjesnost u opskrbnim lancima postale su ključni čimbenici uspjeha logističkih organizacija. Kako bi povećale efikasnost lanaca distribucije i došle do većih konkurentskih prednosti mnoge kompanije posežu za raznim strategijama. Jedna od njih je Cross-docking.

Cross-docking

Cross docking je logistički sustav nastao kao reakcija na JIT (Just-in-Time) sustave čija je funkcija ubrzati protok robe i eliminirati zalihe u opskrbnim lancima. No, to nije jednostavno i povlači za sobom mnoge izazove. JIT je rezultirao pojavom većeg broja robnih tokova i bilo je potrebno pronaći rješenje kojim će se tokovi optimizirati bez da se prekidaju.

Izvor: cisco-eagle.com

Izvor: cisco-eagle.com

Cross docking u tom smislu ima prilično veliku ulogu. Radi se o pretovarnom terminalu u kojem se robni tokovi koordiniraju. Umjesto većeg broja pojedinačnih dostava maloprodajnicima, proizvedena se roba dovozi na jednu lokaciju – cross-dock terminal. Tamo se sortira s drugom sličnom robom ovisno o relaciji za koju je namijenjena i bez dugotrajnog zadržavanja odnosno bez skladištenja preusmjerava prema različitim destinacijama. Korisnici koriste ovu uslugu kako bi spojili pošiljke različitih dobavljača namijenjene zajedničkim destinacijama, sortirali robu prema različitim destinacijama ili promijenili tip prijevoza. Kako to izvesti? Objašnjenje slijedi.

Kako funkcionira Cross-docking?

Na prijemnoj strani cross-dock terminala, gdje se nalaze rampe/vrata za prihvat vozila, roba se iskrcava iz dolaznih vozila (prikolica, kontejnera ili vagona). Zatim se sortira prema narudžbama kupaca po određenim zonama (slaže u redove) te se na izlaznoj strani ukrcava na odlazna (dostavna) vozila zadužena za daljnu distribuciju. Primjerice, pristigla inozemna roba u cross-dock centru u Zagrebu može se pretovarivati odnosno okrupnjivati i sortirati po zonama za Rijeku, Split i Slavoniju.

Operacije rukovanja i prijevoza unutar terminala mogu biti manualne – radnici u prijamnoj, sortirnoj i izlaznoj zoni slažu palete pomoću viličara ili  automatizirane – na pokretnim trakama.

Za razliku od skladištenja, cross-docking omogućava da robni tokovi ostanu neprekinuti.

Ono što je najvažnije roba se kratkotrajno zadržava (do nekoliko sati) kako bi se sortirala ili se direktno utovaruje na odlazno vozilo. Tek proizvedena roba direktno se cross dockingom šalje u maloprodajne lance, što je izvrsna solucija za lako pokvarljivu robu odnosno hranu; meso, ribu, voće i povrće, kojoj dugotrajno skladištenje može znatno smanjiti kvalitetu. Isto tako je rješenje za distribuciju medicinskih proizvoda koji također zahtijevaju temperaturni režim. Dakle, uloga cross dock terminala je koordinacija ulaznih i izlaznih tokova, a ne smještaj i čuvanje robe.

Autor slike: Božo Cicvarić

Slika: Božo Cicvarić

Glavna zadaća Cross dockinga je optimalno iskorištenje prijevoznih kapaciteta. Često se dobavljačima događa da ne popune svoje kamione, već prevoze robu polupraznim kamionima. To stvara trošak jer je prostor kamiona neiskorišten. Cilj je svakog prijevoznika popuniti vozilo što je moguće više u jednoj vožnji odnosno maksimalno iskoristiti prostor vozila.

Cross dockingom, umjesto da, primjerice tri različita dobavljača tj. tri poluprazna kamiona dostavljaju svoju robu istom maloprodajniku i vraćaju se prazni, ista tri kamiona ostavljaju robu u cross-dock centru. Tamo se nadalje njihove pošiljke okrupnjuju tj. spajaju sa sličnim pošiljkama drugih dobavljača u jednu zajedničku i ukrcavaju na jedan kamion koji vozi prema relaciji maloprodajnika. Sada se umjesto tri poluprazna kamiona na cesti nalazi jedan puni kamion. Time se smanjuje broj kontakata (manje vožnji), manji broj vozila na cestama u jutarnjim satima, manje je vrijeme i sama kompleksnost distribucije.

Autor slike: Božo Cicvarić

Slika: Božo Cicvarić

No, proces može biti i obrnut; veće pošiljke “razbijaju” se u cross-dock centru na manje i sortiraju za više različitih destinacija (proces dekonsolidacije), ali uz pretpostavku da se sva vozila za sve destinacije maksimalno popune.

Autor: Božo Cicvarić

Naravno postoje izazovi. Kako bi se takav proces ostvario važno je pridržavati se rasporeda odnosno da kamioni zakazani za dolazak na određena vrata ne kasne. Jedna greška može imati lančanu reakciju i poremetiti vremenske okvire istovara/utovara drugih kamiona. Dobra implementacija cross-docking sustava zahtjeva dobro planiranje, dinamične i fleksibilne rasporede te koordinaciju svih sudionika. Ponajviše ovisi o kontinuiranoj komunikaciji između dobavljača, distribucijskih centara i prodajnih mjesta.

Nepoželjni scenariji mogu biti izazvani upravo nepridržavanjem plana tijekom izvršavanja operacija, primjerice prekasni istovar iz kamiona, prekasni dolazak kamiona na zakazana vrata, dolazak kamiona na kriva vrata ili nedostupan izvor informacija.

Potrebno je poznavati koncept

Cross-docking operacije prvi puta su se pojavile u SAD-u 1930-ih i i od tada se koriste u zbirnom LTL (Less-Than-Truckload) prometu. Vojska SAD-a koristila je cross-docking operacije u 1950-ima, a u maloprodaji se počeo koristiti 1980-ih. Prvi lanac prodaje koji je koristio cross-docking bio je američki Wal-Mart, koji je zaslužan i za niz drugih logističkih rješenja koja se danas koriste.

Cross docking može obavljati sam distributer, a češće korištena varijanta je outsourcing (3PL dobavljači). Osim u cestovnom koristi se i u željezničkom prometu.

Najvažnije je shvatiti koncept cross-dockinga jer jedino pravilnom implementacijom i dobrom organizacijom moguće je postići funkcionalnost. Bez dobre organizacije, cross-dock zone mogu se lako pretvoriti u još jedno skladište nagomilano robom.

O autoru

Božo Cicvarić
Urednik rubrike Logistika na web portalu Prom. Magistrirao je 2016. na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, smjer Logistika. Posebno ga zanima prijevozna logistika i organizacija putničkog prijevoza.
Close