3.2 Arhitektura mikroračunalnog sustava

 

Mikroprocesor predstavlja digitalni integrirani krug visokog stupnja integracije. Mikroprocesor je sklop središnje procesne jedinice mikroračunalnog sustava izveden u čipu, a koji izvršava operacije aritmetičko-logičke i upravljačke jedinice.

Budući su programi i podaci mikroračunalnog sustava pohranjeni u istoj memoriji sustav se naziva i računalom s pohranjenim programom.

Glavne komponente mikroračunalnog sustava međusobno su povezane pomoću sabirnice (bus-a). Sabirnicu čini skup vodova po kojima se prenose adrese, podaci i upravljački signali. Adresnom sabirnicom se prenose signali koji označavaju adresu memorijske lokacije ili ulazno/izlazne jedinice koja treba izmjenjivati podatke s mikroprocesorom i to jednosmjerno od mikroprocesora prema memoriji ili ulazno/izlaznoj jedinici. Broj adresnih vodova je različit za pojedine mikroprocesore, a obično je to od 16 do 32. Tako npr., uz 24 bitnu sabirnicu, mikroprocesor može pristupiti do 224 memorijskih lokacija. Memorije su sastavljene od memorijskih lokacija duljine od 8, 16, 32 ili 64 bita. Sabirnicom podataka se prenose podaci između mikroprocesora, memorije i ulazno/izlaznih jedinica. Sabirnica podataka omogućava dvosmjerni tok podataka. Širina sabirnice je od 8 do 64 bita. Signali koji se prenose preko upravljačke sabirnice služe za vremensko usklađivanje djelovanja memorijske i ulazno/izlaznih jedinica, odabir rada s podacima iz memorijske ili ulazno/izlazne jedinice te prijenos zahtijeva za pisanjem u ili čitanjem iz odabrane jedinice.

 

povratak