|
| |
Za razumijevanje rada složnika i razloga
njegovog postojanja, potrebno je razumijeti pojam potprograma. Neka program napisan
mnemoničkim jezikom u svom radu zahtijeva korištenje operacije koja se ne nalazi u skupu
naredbi mikroprocesora, npr., operaciju množenja, te neka se ta operacija više puta
pojavljuje u programa. Program je moguće sastaviti tako da se niz naredbi koje opisuje
zahtjevanu operaciju napiše više puta. Navedeni pristup dovodi do ponavljanja istog niza
naredbi, a time i do nepotrebnog zauzeća memorije. Program je moguće sastaviti i
korištenjem potprograma. Potprogram čini niz naredbi koji se u programu pojavljuje samo
jedanput, ali se može pozivati i izvoditi s različitih mjesta u programu.
Opći format potprograma glasi:
pri čemu Tijelo_potprograma čini niz
naredbi koji se poziva i izvodi iz različitih mjesta u programu.
Mikroprocesor u skupu naredbi raspolaže
naredbom poziva potprograma iz glavnog programa, kao i naredbom koja vraća nadzor
programa iz potprograma u glavni program. Kod izvođenja naredbe poziva potprograma (CALL),
adresa sljedeće naredbe, tj. trenutni sadržaj programskog brojila, se prenosi, gura (PUSH)
na složnik. Sadržaj programskog brojila se zamjenjuje početnom adresom pozvanog
potprograma. Kada se završi izvođenje naredbi potprograma, naredba vraćanja nadzora
programa u glavni program (RET) povlači (POP), tj. obnavlja prethodno
pohranjenu adresu iz složnika i prenosi je u programsko brojilo, te se izvođenje glavnog
programa nastavlja naredbom koja neposredno slijedi iza naredbe poziva potprograma.
Složnik je područje RAM memorije koje se
adresira putem adresa zapisanih u kazalu složnika. Početna adresa složnika u kazalu
složnika se postavlja u programu. Početna adresa složnika je najčešće pridružena
najvišoj raspoloživoj adresi upisno-ispisne memorije. To znači da se umetanjem podataka
u složnik, složnik širi u memorijske lokacije s nižim adresama. Kada se podaci
povlače iz složnika, složnik se smanjuje, a sadržaj kazala složnika se inkrementira
prema početnoj adresi. Rad složnika odgovara operaciji posljednji unutra, prvi van (LIFO
- last in first out). Memorijska lokacija u koju je pohranjen posljednji podatak naziva se
vrhom složnika. Slika 3.6-1 prikazuje ustrojstvo te način punjenja i pražnjenja
složnika.
Slika 3.6-1 Ustrojstvo
složnika: (a) početno stanje, (b) poslije punjenja sadržaja registara A, B i C te (c)
poslije povlačenja sadržaja registra C.
Jedino ograničenje u broju podataka koje je
moguće pohraniti u složniku predstavlja količina memorije dodjeljena složniku.
Programer mora poznavati područje memorije dodjeljeno složniku, da prilikom rada sa
složnikom program ne bi koristio područja memorije namijenjena za druge podatke ili
zadatke.
Kada sklopovi ili jedinice izvan
mikroračunala žele trenutno skrenuti pažnju mikroprocesora koriste se prekidi
(interrupt). Prekidi su pozivi potprograma potaknuti signalom zahtjeva za prekidom od
strane vanjske jedinice ili naredbom unutar programa. Kad god do zahtjeva za prekid
programa dođe računalo je u stanju da takav zahtjev praktički trenutno prihvati i obavi
posao koji se takvim zahtjevom traži. Postavljanjem zahtjeva za prekidom poziva se
prethodno sastavljen potprogram za posluživanje prekida i prekida izvođenje tekućeg
programa. Postoje dvije osnovne vrste prekida: uvjetni, maskirajući prekid
i bezuvjetni nemaskirajući prekid. Kod maskirajućeg prekida moguće je
programski vanjskoj jedinici izdati dozvolu ili zabranu prekida izvođenja tekućeg
programa. Nemaskirajući prekid se uvijek izravno poslužuje, tj. kada vanjska jedinica
zatraži prekid, rad mikroprocesora se trenutno prekida. Nemaskirajući prekidi se koriste
kod obrade presudnih događaja, npr. prestanka napajanja. Dijagrami slijeda posluživanja
signala zahtjeva za uvjetnim i bezuvjetnim prekidom prikazani su na slikama 3.6-2 i 3.6-3.
Slika 3.6-2 Slijed posluživanja signala
zahtjeva za uvjetnim prekidom
Slika 3.6-3 Slijed posluživanja signala
zahtjeva za bezuvjetnim prekidom
povratak
|
