|
| |
Programska podrška se uglavnom dijeli na sistemsku
programsku podršku i korisničku programsku podršku. Sistemsku
programsku podršku čini skup programa pripravljenih za prihvaćanje i izvršenje
korisničkih programa. Korisničku programsku podršku čine programi za rješavanje
određenog zadatka sastavljeni od korisnika računalnog sustava.
Program čini skup naredbi i podataka
koji pobliže označavaju postupak riješavanja određenog zadatka. Kako temeljnu jedinicu
za prikaz informacija digitalnog sustava predstavljaju binarne znamenke čije su
vrijednosti 0 ili 1, programi i podaci se izražavaju znamenkama binarnog sustava.
Programi pisani pomoću binarnih znamenaka 0 i 1 nazivaju se programima pisanim strojnim jezikom. Na toj razini programiranja naredbe,
npr., za zbrajanje (ADD - zbroji) ili oduzimanje (SUB - oduzmi), su zapisane jedinstvenim
uzorkom binarnih znamenaka koji sklopovlje digitalnog računala prepoznaje i neposredno
izvodi. Pisanje programa naredbama strojnog jezika pomoću odgovarajućeg niza binarnih
znamenaka je zamorno i sklono pravljenju pogrešaka. Uz to programer mora dobro poznavati
građu digitalnog računala, budući su naredbe strojnog jezika prilagođene njihovom
izvođenju na određenoj arhitekturi računala.
Teškoće programiranja strojnim jezikom se
umanjuju kada se umjesto binarnih znamenaka 0 i 1 za pisanje programa koriste nazivi,
simboli koji se lako pamte, mnemonici, kao ADD za zbrajanje ili SUB za oduzimanje.
Programiranje na simboličkoj razini se naziva programiranje mnemoničkim
jezikom ili asemblerskim jezikom. Naredbe pisane mnemoničkim jezikom jednoznačno su
združene s naredbama pisanim strojnim jezikom. I kod pisanja programa mnemoničkim
jezikom programer mora dobro poznavati građu digitalnog računala. Za prevođenje
programa pisanih mnemoničkim jezikom u programe izražene strojnim jezikom služi program
za prevođenje asembler. Kada se asembler izvodi na računalu za
kojeg stvara strojni kod, asembler se naziva rezidentnim asemblerom. Kada se asembler
izvodi za stvaranje strojnog koda na drugom računalu, asembler se naziva križnim (cross)
asemblerom.
Premda pisanje programa mnemoničkim jezikom
predstavlja napredak u odnosu na pisanje programa strojnim jezikom, još uvijek
predstavlja računalu usmjereni način programiranja, tj. program napisan mnemoničkim
jezikom za jedno računalo ne može se izvoditi na drugom računalu. Strojni i mnemonički
jezici se nazivaju nižim programskim jezicima. Za razliku od programa pisanih u nižim
programskim jezicima, programi pisani u višim programskim jezicima, npr., C, C++, Pascal,
Fortran, BASIC, LISP, Prolog, mogu se izvoditi na praktički bilo kojem računalu. Viši programski jezici su problemski usmjereni jezici
koji dozvoljavaju pisanje programa načinom bliskim izražavanju problema prirodnim
jezikom. Pojedina naredba pisana u višem programskom jeziku prilikom prevođenja
raščlanjuje se na više neposredno izvedivih strojnih naredbi.
Postoje dva načina prevođenja programa
pisanog višim programskim jezikom u program izražen strojnim jezikom. Kada se pojedina
naredba programa pisanog višim jezikom izvodi neposredno poslije prevođenja u
odgovarajući skup naredbi strojnog jezika, sustav se ponaša kao jezični tumač
(interpreter). Primjeri jezičnih tumača su programi za tumačenje upravljačkih naredbi
sistemskih programa digitalnog računala. Kada se sve naredbe programa pisanog višim
jezikom prevode u odgovarajući skup naredbi strojnog jezika, a tek potom pokreće njihovo
izvođenje sustav se ponaša kao jezični prevoditelj (compiler). Nakon uspješnog
prevođenja, program se može izvoditi koliko se puta želi bez potrebe ponovnog
prevođenja. Suvremene više programske jezike moguće je prevoditi primjenom jezičnog
prevoditelja, npr. C, Pascal, Fortran.
Poslove odabira jezičnog prevoditelja ili
asemblera za prevođenje danog programa u strojni jezik, pokretanje i zaustavljanje
izvođenja programa te gospodarenja različitim sredstvima računala izvodi skup
sistemskih programa nazvan operacijskim sustavom digitalnog računala.
Operacijski sustav gospodari sklopovljem, programskom podrškom i izmjenom podataka
između računala i korisnika. Operacijski sustav čini niz programskih slojeva nad
sklopovljem koji oslobađaju programera i korisnika od poslova neposrednog podržavanja i
rukovanja sklopovljem, te se oni mogu posvetiti programima i podacima. Operacijski sustav
se projektira za određenu računalnu arhitekturu, što znači da se svaki operacijski
sustav ne može koristiti na svakom mikro, mini ili velikom računalu. Primjer
operacijskog sustava raspoloživog i na mikro, mini i velikim računalima jest UNIX.
povratak
|