Lete li zrakoplovi zapravo “sporo”?

Isplativost leta zrakoplova

Prosječan let komercijalnog zrakoplova čija je namjena prijevoz putnika ili robe odvija se na izrazito velikim visinama. Čak i relativno kratki letovi, između dva grada koji su za pojmove zračnog prometa vrlo blizu – do 500km udaljenosti, odvijaju se na visinama od gotovo 10 000 metara. Razlog leži u tome što je zrak na velikim visinama rijeđi, a jednako kao što je lakše trčati kroz zrak nego vodu, postoji manja količina trenja pa zrakoplov mora svladavati manju silu. To se očituje prvenstveno u potrošnji goriva zrakoplova. Što je zrak rijeđi, zrakoplov troši manje energije za održavanje brzine, posljedično i manje goriva. Iz ovih je razloga prvi cilj pilota, nakon polijetanja, dovesti zrakoplov na što veću visinu u što kraćem vremenu.

Granice mogućnosti komercijalnih zrakoplova

Grafički prikaz postizanih brzina komercijalnih zrakoplova kroz povijest

Trenutno korištena brzina leta komercijalnih zrakoplova nadmašena je prije gotovo 50 godina, a prošlo je već gotovo pola ukupnog vijeka industrije zračnog prijevoza, pa ipak, brzina komercijalnog zračnog prijevoza ostaje na razinama sa početaka avijacije. Concorde je umirovljen 2003. godine, zbog nesreće koja je uzrokovana previdom u održavanju, nikako dizajnerskim nedostatkom. Od tada, u komercijalni zračni promet nije uvedena alternativa, premda je pokazano da je vrijeme leta na velikim udaljenostima moguće prepoloviti, ako ne i višestruko skratiti.

Stagnira li ukupna industrija zračnog prometa?

Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA) provodi kontinuirano praćenje razine sigurnosti u Europi i svijetu, i zaključak je kako je zračni promet daleko najsigurniji način prijevoza. Broj unesrećenih mjeri se prema stotinama tisuća operacija (polijetanja / uzlijetanja), a šansa za nesrećom svedena je na razinu statističke pogreške. Ipak, je li sigurnost zračnog prometa na ovako zavidnoj razini uistinu povezana sa letenjem na očigledno manjem spektru mogućeg? Žrtvuje li se mogući napredak cjelokupne industrije kako bi se dizajn zrakoplova koji se pokazao uspješan i dalje zadržao? Zadovoljavaju li se putnici sa pruženim ne imajući u vidu moguće? Je li zapravo moguće puno više uz isti rizik? Odgovori na ova pitanja trebali bi biti pronađeni u izgradnji novih prototipa, stvaranju novih rješenja i promišljanju starih problema na posve nove načine.

//Izvor: reuters.com

O autoru

Ivica Stepanić
Student pete godine zračnog smjera Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, novinar studentskog internet portala prom.com.hr. Posebno zanimanje za sigurnost zračnog prometa u segmentima održavanja zrakoplova, sustava upravljanja sigurnosti zrakoplovnih kompanija i kontrole kvalitete.
Close